M I L A N       D R A  Š K O V I Ć


P O T O N U Ć E


Unutrašnji   Bog,  uzdah  pred  ogledalom,
drhtavih  krila  krik  usred  gorke  vode,
ples  lažljivaca  što  hoće  da  pohode
darove  vatre  beživotnom  obalom.

Kad  se  istakne  crn  steg  za  brod  što  tone,
dođe  trenutak  za  snove  u  tamnici  -
izložbu  ptica  na  vrletnoj  litici,
igru  delfina  sred  neprozirne  pene.

Zov  ljubavnika  zapletenih  u  granju,
pesma  anđela  u  tom  krilatom  hramu,
dok  te  opija  gorki  med  te  ljubavi.

Pun  ožiljaka,  sav  u  tamnom  smirenju,
u  kući  senki  utonućeš  u  čamu,
dana  devetog  -  kad  voda  sve  poplavi.

Коментари

Популарни постови са овог блога